Dijabetes je kronična bolest koja se javlja kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada ćelije ne reagiraju na proizvedeni inzulin.
Pošto je inzulin zaslužan za spremanje šećera iz krvotoka u masne stanice u tijelu, njegov nedostatak vodi do toga da šećer cirkulira u prevelikim količinama u krvotoku. To sa sobom može donijeti niz problema poput štete na krvnim sudovima ili nervima. U teškim slučajevima može dovesti do sljepoće, amputacije udova ili zatajenja bubrega.
Procjenjuje se da u svijetu oko 347 miliona ljudi boluje od dijabetesa, a svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će se taj broj udvostručiti do 2030.
Također postoji jako veliki broj ljudi koji imaju dijabetes, ali nisu toga ni svjesni jer nisu dobili dijagnozu. Smatra se da u Americi oko 7 miliona ljudi ima dijabetes koji nije dijagnosticiran.
Oko četvrtina stanovništva je pod velikim rizikom za dobivanje dijabetesa. To stanje se naziva pred-dijabetes.
Tipovi dijabetesa
Postoje dva tipa dijabetesa: tip 1 i tip 2. Dijabetes tip 1 je mnogo rijeđi (oko 5-10% slučajeva) i najčešće nastaje u mladosti. Ovaj tip dijabetesa je mnogo ozbiljniji i pacijenti su ovisni o injekcijama inzulina.
Tip 2 je mnogo češći (90-95% slučajeva) i najčešće nastaje u zrelijoj dobi, iako je sve češći među tinejdžerima zbog pretilosti i nezdrave ishrane.
Uzroci dijabetesa – tko je pod najvećim rizikom?
Iako su neke osobe po prirodi sklonije dijabetesu (na primjer crnci češće dobivaju dijabetes nego bijelci), način života igra veliku ulogu također. Neki od najvećih faktora za dobijanje dijabetesa su:
- Pretilost
- Fizička neaktivnost
- Povijest dijabetesa u porodici
- Žene koje rađaju djecu težu od 4kg
- Žene koje imaju sindrom policističnih jajnika
- Osobe s visokim krvnim pritiskom i srčanim bolestima
- Genetska sklonost dijabetesu
Oko 85% osoba koje imaju dijabetes tip 2 su također pretili.
Simptomi povišenog šećera u krvi
- Zamagljen vid
- Izrazita žeđ
- Umor
- Glad
- Često mokrenje
- Gubitak težine
S obzirom da se dijabetes (tip 2) razvija sporo, neke osobe u početku nemaju nikakvih simptoma.
Kako se dijagnosticira?
Analiza mokraće može pokazati povišen šećer ali ona nije dovoljna za dijagnozu dijabetesa.
Vaš doktor može posumnjati na dijabetes ako vam je šećer u krvi iznad 200 mg/dL. Da bi se potvrdila dijagnoza, neki od sljedećih testova moraju biti urađeni:
- Razina glukoze u krvi na prazak stomak – dijabetes se dijagnosticira ako je iznad 126 mg/dL. Između 100 i 126 mg/dL se radi o pred-dijabetesu.
- Hemoglobin A1c test – normalan je do 5,7%, pred-dijabetes od 5,7 do 6,4%, a dijabetes iznad 6,5%.
- Oralni Glukoza Tolerans Test – pacijent popije piće sa glukozom. Ako je šećer u krvi iznad 200 mg/dL dva sata nakon ispijanja glukoze, radi se o dijabetesu.
Preporučuje se testiranje:
- Pretile djece iznad 10 godina (svake 2 godine)
- Pretilih odraslih koji imaju druge rizične faktore
- Odraslih iznad 45 godina (svake 3 godine)
Liječenje
U ranim fazama je moguće zaustaviti dijabetes promjenama u stilu života poput povećanja fizičke aktivnosti ili mršavljenja.
Fizička aktivnost pomaže kod dijabetesa čak i kad ne mršavite. [1] Međutim, važno je napomenuti da se osobe sa dijabetesom moraju držati umjerene vježbe, a izbjegavati teške napore. Naporna vježba može prouzrokovati hipoglikemiju (prenizak nivo šećera u krvi) kod osoba koje piju lijekove za dijabetes. Zato se preporučuje umjerena vježba ili da pojedete nešto prije vježbe da vam šećer ne bi pao prenisko.
Većina ljudi koji boluju od dijabetesa tip 2 testiraju razinu šećera u krvi barem jednom dnevno. To se radi sa spravicom koja izgleda kao ova na slici desno. Dovoljan je jedan mali ubod i kap krvi.
Dijabetičari koji koriste inzulin (svi sa tipom 1 i mnogi sa tipom 2) testiraju šećer u krvi 3 do 10 puta na dan da bi odredili učinkovitost prijašnje doze inzulina i procjenili količinu sljedeće doze.
Nastavak: Ishrana za dijabetičare
